Momir A. Kovačević (Srđevići kod Gacka, 1. maj 1946 — Beograd, 1. jun 2016) bio je srpski i jugoslovenski privrednik, preduzetnik i filantrop čija je poslovna karijera bila prvenstveno vezana za trgovinu prehrambenom robom u Beogradu.
Privatnim preduzetništvom počeo je da se bavi krajem sedamdesetih godina, u periodu kada je privatna trgovina prehrambenom robom u socijalističkoj Jugoslaviji bila prava retkost. Tokom više od tri decenije preduzetničke karijere poslovao je u oblastima maloprodaje, veletrgovine, proizvodnje hrane i ugostiteljstva.

Momir A. Kovačević rođen je 1. maja 1946. godine u Srđevićima kod Gacka, u tadašnjoj Jugoslaviji. Potiče iz hercegovačke porodice Kovačević, poreklom iz plemena Maleševci.
Osnovnu školu završio je u Gacku, srednju ekonomsku školu u Nevesinju, a potom je u Beogradu završio Višu ekonomsko-komercijalnu školu.
Poslovnu karijeru započeo je 1969. godine u velikom beogradskom trgovinskom preduzeću „Tržnica“, koje je poslovalo na području Luke Beograd. Tokom naredne decenije radio je u nekoliko društvenih preduzeća u oblasti veletrgovine prehrambenim proizvodima.
Godine 1979. Kovačević je u Beogradu, u Ulici Gavrila Principa 77, na uglu sa Balkanskom ulicom, otvorio STR „Hercegovina“, prva privatna prodavnica prehrambene robe u Beogradu u vreme SFRJ.
U prve dve godine rada prodavnica je imala preko 400 poseata inspekcija.
Radnja je otvorena u vreme socijalističkog privrednog sistema, kada su privatne prodavnice prehrambene robe predstavljale retkost, dok su ovim delom maloprodaje dominirala društvena preduzeća.
„Hercegovina“ je bila pionir privatnog preduzetništva u maloprodaji prehrambene robe u Beogradu tog perioda.
U vreme čestih nestašica pojedinih proizvoda u državnim i društvenim prodavnicama, „Hercegovina“ je bila poznata po dobroj snabdevenosti i širokom asortimanu, što je doprinelo značajnom obimu poslovanja.
Početkom osamdesetih godina Momir Kovačević otvorio je još jednu u nizu prodavnica pod nazivom „Hercegovina“, ovoga puta u beogradskom naselju Umka.
Uporedo sa razvojem maloprodaje, tokom osamdesetih godina razvijao je i veletrgovinu prehrambenom robom preko preduzeća „Biokomex“. Kovačevićeva firma bila je stacionirana na adresi Viline vode bb, Luka Beograd.
Tokom ovog perioda sarađivao je sa nekim od najvećih jugoslovenskih proizvođača i privrednih sistema iz oblasti prehrambene industrije i trgovine, među kojima su bili „Agrokomerc“, „Centropoizvod“ i Poljoprivredni kombinat Beograd (PKB).
Veletrgovinom se bavio do 1996. godine, kada je prodao ovaj deo poslovanja i dalje se usmerio na maloprodaju i druge delatnosti.
Godine 1988. sa poslovnim partnerima gradi zgradu sa stanovima/apartmanima na crnogorskom primorju
Godine 1989. Kovačević je na beogradskoj Autokomandi otvorio market MMAJK „Zlatno zrno“.
Market je ubrzo počeo da radi neprekidno, 24 časa dnevno, sedam dana u nedelji, što je za tadašnje prilike predstavljalo retkost u beogradskoj maloprodaji.
Tokom devedesetih godina „Zlatno zrno“ bilo je poznato kao jedan od najsnabdevenijih marketa u Beogradu. Među kupcima su bili pripadnici diplomatskog kora i zaposleni u diplomatskim predstavništvima, kao i ličnosti iz javnog, poslovnog, kulturnog, estradnog i sportskog života, ali i pripadnici kraljevske porodice i dvora.
Godine 1991. Crvena Zvezda posatje šampion sveta u fudbalu i Autokomandu pretvara u “centar sveta”
Iste godine Kovačević sa grupom preduzetnika kreće izgradnju poslovnog centra na Autokomandi
U okviru tog poslovnog centra 1996. godine otvorio je mesaru MMAJK, u kojoj je prvi put na beogradskom tržištu uveo uslugu po kojoj je kupac mogao da odabere i kupi sveže meso u mesari, nakon čega bi mu ono bilo pripremljeno i ispečeno na licu mesta.
Kupi sveže, nosi kući ispečeno... telefon 011 3691 088 nije prestajao da zvoni.
Ovaj model usluge, tada nov na domaćem tržištu, kasnije je postao široko rasprostranjen i danas ga primenjuje veliki broj mesara kao ustaljenu praksu.
U narednim godinama nastavio je da razvija poslovnu mrežu. Tokom preduzetničke karijere njegovo poslovanje obuhvatalo je ukupno pet prodavnica, tri pekare, tri mesare, jedan ugostiteljski objekat i dva preduzeća za veletrgovinu, kroz koja je tokom decenija poslovanja prošlo stotine radnika.
Na Autokomandi je poslovao i ugostiteljski objekat — kafana pod nazivom „Klub prijatelja MMAJK“.
Tokom ratova na prostoru bivše Jugoslavije devedesetih godina Kovačević je pomagao desetinama porodica izbeglih iz ratom zahvaćenih područja koje su došle u Beograd, pružajući im različite oblike pomoći.
Kovačevićeva preduzetnička karijera obuhvatila je više od tri decenije i odvijala se u nekoliko potpuno različitih privrednih i društvenih okolnosti — od kraja sedamdesetih godina i početaka privatnog preduzetništva u okviru socijalističkog sistema, preko osamdesetih godina i poslovanja na jedinstvenom jugoslovenskom tržištu, do devedesetih godina, obeleženih raspadom države, ratovima i inflacijom, i početka dvehiljaditih, kada je nastupio period ekonomske tranzicije i razvoja novog poslovnog okruženja.
Svojim poslovnim poduhvatima doprineo je razvoju modela privatnog preduzetništva koji će kasnije postati široko rasprostranjeni.
U tom pogledu izdvajaju se tri perioda njegove poslovne karijere:
• 1979. godina, kada je otvorio prvu privatnu prodavnicu prehrambene robe u Beogradu u uslovima socijalističkog privrednog sistema;
• 1989. godina, kada je MMAJK „Zlatno zrno“ počeo da radi neprekidno, 24 časa dnevno, sedam dana u nedelji;
• 1996. godina, kada je u mesari MMAJK uveo uslugu pripreme i pečenja svežeg mesa kupljenog u samoj mesari, model koji je kasnije postao široko rasprostranjen.
Bio je oženjen Milicom Kovačević (1950–1996), sa kojom je imao dva sina, Aleksandra i Jovana, koji su nastavili preduzetničkim putem u različitim industrijama.
Godine 2011. povukao se iz aktivnog poslovanja i otišao u penziju.
Momir A. Kovačević preminuo je 1. juna 2016. godine u Beogradu, u 70. godini života.
